Razgovor s Merimom Šahinagić-Isović, redovnom profesoricom na Građevinskom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić", Mostar, Bosna i Hercegovina.

2/3 - Drugi dio.

4.      Svijest o kvaliteti materijala i materijalima koji će se koristiti u budućnosti

Suvremena građevinska praksa, u skladu s aktualnim konceptom održivog razvoja, sve se više bavi problemima recikliranja materijala. Naime, moguće rješenje ovog problema nagomilavanja čvrstog otpada daje koncept održivog razvoja.

Recikliranje (eng. recycling) podrazumijeva, u općem smislu, jednokratno ili višekratno korištenje otpadnog materijala kao djelotvorne zamjene za komercijalni proizvod, odnosno kao sirovine u industrijskom procesu. U građevinarstvu, recikliranje predstavlja preradu građevinskog otpada i dobivanje komercijalnih sirovina visoke kvalitete, koje je moguće dalje doraditi i plasirati na tržište. Za dobivanje takve sekundarne sirovine potrebno je izvršiti racionalnu razgradnju objekta, selekcionirati materijal i osigurati tehničko-tehnološki pogodno postrojenje, kao i kontrolu kvalitete pri prijemu materijala u pogon i tijekom prerade. Recikliranjem se, dakle, otpadni građevinski materijal pretvara u sirovinu.

Istraživanja u svijetu usmjerena su na rješavanje pitanja kako je moguće optimalno preraditi građevinski otpad kao specifičnu vrstu tehnološkog otpada (dijelovi armiranog i nearmiranog betona, opeka, crijep i druge vrste pokrova, žbuka, razni miješani iskopi, asfalt, šljunak i pijesak, kamenje, laki građevinski materijali), i to radi dobivanja što vrijednijih prerađevina. Naravno, istražuju se i mogućnosti primjene tako dobivenih sekundarnih sirovina.

Općenito, građevinska industrija je relativno konzervativna, pa promjene u nekim ustaljenim procedurama zahtijevaju dosta vremena i potrebne su im dugoročne politike i strategije. Uvođenjem ekonomskih instrumenata koji potiču recikliranje i korištenje recikliranog agregata mogu se prevladati ekonomske barijere.

Posljednjih godina većina razvijenih zemalja aktivno se bavi razradom politika i niza mjera za smanjenje iscrpljivanja prirodnih resursa, kao i postizanje promicanja održivosti njihova korištenja kroz recikliranje, te su razvile mnoge alternativne tehnologije za proizvodnju recikliranih materijala.

Donošenjem odgovarajućih zakonskih mjera, provođenjem edukacije dijela stručne populacije kao i edukacijom cjelokupne populacije treba postupno nastojati povećati udio recikliranog građevinskog otpada u primjeni. Države članice Europske unije dodatnim poticajima i mnogim drugim propisima stimuliraju ponovnu uporabu recikliranog materijala, a samim tim pridonose buđenju ljudske svijesti o načinu odlaganja otpada.

Može se zaključiti da je doista moguće uspješno koristiti reciklirani materijal u građevinarstvu. Stoga je potrebno u što većoj mjeri provoditi trajnu edukaciju, te pravilno informirati javnost o svim novitetima u građevinskoj industriji, te na taj način rušiti barijere koje građevinski inženjeri i investitori imaju prilikom primjene svih novih ekološki opravdanih proizvoda. Taj je oprez u određenoj mjeri i opravdan, jer bez takvog odnosa prema karakteristikama novih materijala ne bi bilo moguće donositi ni pravilne zaključke o ispunjenju svih potrebnih zahtjeva.

Ipak, potrebno je neprekidno ulaganje svih potrebnih znanja i vještina kako bi se reciklirani materijali koristili u što većoj mjeri te na taj način što više unaprijedili građevinsku industriju, a time i očuvali prirodni okoliš.

5.      Održivost je širok koncept koji se prečesto koristi i krivo tumači; kako ga vidite u segmentu građevinarstva

Pojam „održivost“ i „održivi razvoj“ nedavno je ušao u razne programe, strategije i izvješća. Godine 1987., Ujedinjeni narodi izdali su izvješće u kojemu je održivi razvoj definiran kao razvoj koji zadovoljava današnje potrebe bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.

Održiva gradnja podrazumijeva primjenu osnovnih načela održivog razvoja u području građevinarstva. Održiva gradnja svakako je jedan od značajnijih segmenata održivog razvoja, a uključuje korištenje građevinskih materijala koji nisu štetni za okoliš, energetsku učinkovitost zgrada te upravljanje otpadom od gradnje i rušenja građevina. U kontekstu održivog razvoja, održiva gradnja mora osigurati trajnost, kao i kvalitetu oblikovanja konstrukcije, te ekonomsku i ekološku prihvatljivost.

Područje primjene održivog razvoja praktički je neiscrpno, budući da je primjenjiv na sve vrste ljudske djelatnosti. Tako je i u području građevinarstva, gdje primjena održivog razvoja djeluje na mnogo razina, a jedna od njih je proizvodnja i primjena recikliranih materijala, s posebnim naglaskom na beton.

U oblasti održivog razvoja veoma je značajan način implementacije poznatog načela „3R“ (Reduce, Recycle, Renewable). Ovo načelo sastoji se i za cilj ima sljedeće:

• smanjenje potrošnje energije i stupnja onečišćenja (Reduce),
• ponovna uporaba starog betona (Recycle),
• stvaranje agregata za novi beton (Renewable resource).

6.      Kako vidite značenje građevinskog okova u kućama/zgradama

Održivi razvoj (eng. sustainable development) i očuvanje životne sredine postali su ključni ciljevi modernog društva. Održivi razvoj jedna je od rijetkih sveprisutnih tema, koja je iz dana u dan sve aktualnija, prije svega jer je iznimno važna za suvremeno društvo.

Održivu gradnju moguće je postići samo zaokretom u fazi planiranja i projektiranja građevine, kada je moguće odabrati odgovarajući koncept konstrukcije i izbor materijala, koji su u skladu s načelima održive gradnje i održivog razvoja općenito.

Održiva gradnja uključuje uporabu građevinskih materijala koji nisu štetni po okoliš, kao i energetsku učinkovitost zgrada. Pod pojmom mjere energetske učinkovitosti u porodičnim kućama te stambenim i nestambenim zgradama, podrazumijeva se širok spektar djelatnosti kojima je krajnji cilj umanjenje potrošnje svih vrsta energije u posmatranom objektu,

Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do povećanih toplinskih gubitaka zimi, zatim hladnih obodnih konstrukcija, te raznih oštećenja uzrokovanih kondenzacijom (vlagom), ali i do pregrijavanja prostora ljeti. Kao posljedice toga, nastaju oštećenja konstrukcije, što rezultira neadekvatnim i nezdravim uvjetima stanovanja i rada. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veću količinu energije, što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali i do većeg zagađenja okoliša. Onečišćenje okoliša, opet utječe na oštećenje građevina, ali i na život i zdravlje ljudi.

Sanacija krova iznad grijanog prostora, odn. stropa zadnje etaže prema negrijanom tavanu, znatno smanjuje toplinske gubitke. Sanacija poda prema tlu u postojećoj kući često nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih gubitaka u usporedbi s velikom investicijom koja je potrebna za takvu sanaciju.

No, ovdje treba naglasiti da najveći toplinski gubici nastaju kroz prozore i vanjski zid, te da se njihovom sanacijom mogu postići velike uštede. Toplinski gubici kroz prozore i vanjski zid čine prosječno 70 % ukupnih toplinskih gubitaka u zgradi. Činjenica koja sama za sebe govori o značaju uporabe kvalitetnih materijala, kao i izvedbi svih elemenata proizvoda koji se koriste u objektima (zgradama, kućama i sl.). Neosporno je da pri proizvodnji kvalitetnih prozora i vrata, kvaliteta okova predstavlja iznimno važan segment kojem treba posvetiti posebnu pozornost.

Nastavlja se.

​​​