Razgovor s Merimom Šahinagić-Isović, redovnom profesoricom na Građevinskom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić", Mostar, Bosna i Hercegovina.

3/3 - Treći dio.

7.      Na što bi proizvođači građevinskog okova trebali polagati veću pozornost.

I proizvođači građevinskog okova bi u budućnosti trebali usvojiti aspekt analize životnoga ciklusa, LCA analizom, svakog proizvoda ili grupe proizvoda pojedinačno. Za LCA analizu potrebno je temeljito analizirati i dobro opisati sve procese vezane uz proizvod koji analiziramo. Kao moguće ciljeve analize izdvojila bih:

• utvrđivanje slabih točaka u proizvodnji ili optimizaciji procesa
• optimizacija materijala kroz analizu ispunjenja uvjeta u primjeni
• optimizacija proizvodnje sastojaka ili usporedba pojedinih sastojaka
• optimizacija sastojaka proizvoda u smislu vijeka trajanja proizvoda
• optimizacija proizvoda u njegovu vijeku trajanja
• popratne ocjene u razvoju novih materijala
• pomoć pri donošenju odluka prilikom trgovanja

Prije nego se započne LCA analiza nekog građevinskog proizvoda potrebno je odrediti granice dokle seže analiza. Vrlo bitno je na razini međunarodnih normi definirati kriterije za granice analize, kako bi podaci o utjecaju pojedinih proizvoda bili usporedivi. Cilj LCA analize jeste ostvariti maksimalnu korist za investitora, ali i za korisnika proizvoda i društvo u cjelini.

8.      Na što ljudi trebaju obratiti pozornost prilikom gradnje

Prilikom gradnje nove kuće važno je već u fazi idejnog projektiranja i u suradnji s projektantom uzeti u obzir sve bitne čimbenike kako bismo izgradili kvalitetnu, optimalnu i energetski učinkovitu kuću:

• analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kuće;
• primijeniti visoku razinu toplinske zaštite cijele vanjske ovojnice;
• iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zaštititi se od pretjeranog osunčanja;
• koristiti energetski učinkovit sustav grijanja, hlađenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.

Na odluku o gradnji stana ili kuće svakako će utjecati i cijena po m² i lokacija gdje se objekt nalazi. Dobro izolirana kuća troši manje energije za grijanje zimi i hlađenje ljeti. Toplinski gubitak i potrošnja energije po m² odrazit će se ne samo na mjesečne izdatke za električnu energiju, već i na kvalitetu i udobnost stanovanja, te dulji vijek trajanja zgrade. Dva osnovna parametra na koja treba obratiti pozornost su:

• toplinska izolacija vanjskog zida
• energetska učinkovitost na otvorima

Toplinska izolacija vanjskog zida može se postaviti s vanjske ili unutarnje strane zida. Pravilo je da u novogradnji toplinsku izolaciju izvodimo s vanjske strane. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida je nepovoljna s građevinsko-fizičkog aspekta, a često je i skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare, strožih zahtjeva glede zaštite od požara, gubitka korisnog prostora itd. Ugradnja toplinske izolacije s unutarnje strane zida fizikalno je lošija, jer iako postižemo poboljšanje izolacijske vrijednosti zida, značajno mijenjamo toplinski tok u zidu, uslijed čega osnovni nosivi zid postaje hladniji. Iz tog razloga posebnu pozornost treba posvetiti izvedbi parne brane kako bi se izbjeglo stvaranje kondenzata i pojava plijesni. Osim toga, neophodno je toplinski izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom.

Prozori su element vanjske ovojnice zgrade kroz koji se dešavaju najveći toplinski gubici. Ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 % toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od onih kroz zidove, pa je jasno kolika je važnost energetske učinkovitosti prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada.

Kod prozora kao i kod cijele vanjske ovojnice zgrade, važnu ulogu ima koeficijent prolaska topline U(k) izražen u W/m²K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati: dobro brtvljenje, zatim prekinuti toplinski most u profilu, te jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline.

9.      Preporuke za povećanje energetske učinkovitosti

Cijeli svijet danas se suočava s dva velika energetska problema. Prvi je nedostatak energije i nesigurnost u njenoj opskrbi, a drugi je onečišćenje okoliša te klimatske promjene uzrokovane prevelikom i neracionalnom potrošnjom energije.

Energetska učinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije, tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu očuvane. Svatko može doprinijeti globalnom povećanju energetske učinkovitosti, ponajprije promjenom navika u svakodnevnom životu i radu.

Jednostavne mjere za povećanje energetske učinkovitosti, bez dodatnih troškova, uz trenutne uštede:

• ugasiti grijanje ili hlađenje noću i kada u kući nitko ne boravi;
• izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijaćih tijela zavjesama, maskama itd.;
• vremenski optimizirati grijanje i pripremu tople vode;
• u sezoni grijanja sobnu temperaturu smanjiti za 1 °C;
• u sezoni hlađenja postaviti hlađenje na min. 26 °C;
• koristiti prirodno osvjetljenje u što većoj mjeri;
• isključiti rasvjetu u prostoriji kada nije potrebna;
• perilice za rublje i posuđe uključivati samo kad su pune, a najbolje noću.

Mjere za povećanje energetske učinkovitosti uz male troškove i brz povrat investicije (do 3 god.):

• zabrtviti prozore i vanjska vrata;
• provjeriti i eventualno popraviti okov na prozorima i vratima;
• izolirati niše za radijatore i kutije za rolete;
• toplinski izolirati postojeći kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu;
• smanjiti gubitak topline kroz prozore ugradnjom roleta, zavjesa i sl.;
• ugraditi termostatske ventile na radijatore;
• redovito servisirati i podešavati sustav grijanja i hlađenja;
• ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kuće;
• ugraditi štedne sijalice u rasvjetna tijela;
• zamjeniti već postojeće aparate učinkovitijima – aparatima energetskog razreda A.

Mjere za povećanje energetske učinkovitosti, uz nešto veće troškove i dulji period povrata investicije (više od 3 godine). Sljedeće mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nužnim mjerama rekonstrukcije:

• zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U(k) prozora 1,1-1,8 W/m2K);
• toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kuće: zidove, podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima;
• izgraditi vjetrobran na ulazu u kuću;
• sanirati i obnoviti dimnjak;
• izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik;
• analizirati sustav grijanja i hlađenja u kući, te ga po potrebi zamijeniti energetski učinkovitijim sustavom, i kombinirati s obnovljivim izvorima energije.