Razgovor s Merimom Šahinagić-Isović, redovnom profesoricom na Građevinskom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić", Mostar, Bosna i Hercegovina.

1/3 - Prvi dio.

1.      Kažite nam nešto o sebi

Moja uža znanstvena specijalnost u području građevinarstva je područje građevinskih materijala i konstrukcija. Posljednje desetljeće posebno sam zainteresirana za istraživanja u oblasti trajnosti konstrukcija i jedan sam od prvih nastavnika u Bosni i Hercegovini koji predaje predmet Trajnost i održavanje konstrukcija. U okviru te oblasti proučavam aspekte energetske učinkovitosti u postojećim i novim objektima, kao i životni ciklus objekata i materijala. U kontekstu te problematike objavila sam knjigu „Elementi održivosti infrastrukturnih sustava okoliša“, čiji sam jedan od autora. Jedan dio je u potpunosti posvećen temi trajnosti konstrukcija.

Novi trendovi u građevinarstvu usmjereni su na istraživanje korištenja nus produkata industrijske proizvodnje (otpada) kao dodataka u proizvodnji kompozitnih materijala i njihovih komponenti. Stoga se posljednjih godina ja i moj tim bavimo eksperimentalnim istraživanjem lokalnih nus produkata, kao dodataka mortovima i betonima. Iz tog istraživanja proizašla je moja posljednja knjiga „Primjena crvenog mulja u građevinarstvu“, koja se bavi problemom ovog otpadnog materijala i njegovom primjenom.

2.      Koji su trendovi u industriji građevinarstva

Posljednjih godina kriterij održivosti ušao je u građevinsku industriju te se intenzivno razvijaju metode za njegovu jednostavnu i standardiziranu primjenu u praksi. Ovaj pristup nalaže uvođenje održivosti već u fazi projektiranja konstrukcije i u izboru materijala. Teži se optimizaciji u tri dimenzije, istovremeno uzimajući u obzir ekološke, ekonomske i socio-kulturološke aspekte. Održiva gradnja iznimno je važna za održivi razvoj općenito, zbog velikog utjecaja građevinske industrije na pojedinca i društvo u cjelosti. Održivost se definira kao mjerljiva veličina, razvojem metoda za analizu održivosti.

Razvijen je veliki broj metoda za analizu održivosti građevinskih materijala i konstrukcija. Jedna od metoda kojom se utvrđuje utjecaj proizvoda ili građevine (kao proizvoda građenja) na okoliš je analiza životnog ciklusa (life cycle analysis - LCA). LCA analiza, definirana ISO 14000, uključuje nekoliko koraka unutar kojih se analiziraju i opisuju svi procesi vezani uz proizvod koji analiziramo. Uz proizvodne procese promatranog proizvoda, potrebno je obuhvatiti i sve povezane procese koji mu prethode, kao i procese koji su njihova posljedica. Budućnost održivog građenja i građevina je zakonodavno razmatranje kriterija održivosti.

3.      Izazovi i prilike u industriji građevinarstva

Građevinarstvo je najstarija i najznačajnija grana tehnike. Kao vrlo važan segment gospodarskog razvoja svake zemlje u svijetu, građevinarstvo je jedan od glavnih pokazatelja razvijenosti i prosperiteta društva, te privlači veliku pažnju analitičara.

Građevinarstvo, kao pokretačka gospodarska grana, danas je najveći potrošač raznih vrsta materijala, a time i jedan od najvećih proizvođača otpada. Građevinski otpad treba prepoznati kao prioritetni problem koji treba rješavati.

Građevinski otpad, prema definiciji, predstavlja otpad koji je nastao tijekom izgradnje građevina, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina te otpad nastao od iskopanog materijala, koji se bez ponovne obrade ne može koristiti za građenje građevine zbog koje je nastao.

Građevinski otpad nastaje, najvećim dijelom, uslijed rušenja objekata, a razlozi rušenja nekog objekta mogu biti različiti. Uslijed potrebe za modernizacijom centralnih gradskih zona, često se vrše temeljne rekonstrukcije objekata, pri čemu se dotrajali objekti, ili objekti koji će promijeniti svoju namjenu, najčešće, djelomično ili potpuno ruše. Također, zbog degradacije tijekom vremena i ograničenog eksploatacijskog vijeka (starenje i dotrajalost objekta), mnoge objekte potrebno je zamijeniti novim, tehnički i ekonomski povoljnijim rješenjima. Nastali otpadni građevinski materijal se uklanja sa tih lokacija, te odlaže na odlagališta otpada. Još jedan vid nastanka ove vrste otpada je uslijed brojnih razornih katastrofa, kako prirodnih (zemljotresi, poplave, požari), tako i vještačkih (ratovi, teroristički napadi). Nakon takvih pojava, neminovno je raščišćavanje ruševina i uklanjanje otpadnog građevinskog materijala.

Razlozi za potrebu povećanog iskorištavanja građevinskog otpada su višestruki:

• saznanje o ograničenim prirodnim resursima i potrebi racionalnog korištenja onoga čime se raspolaže (prirodni agregati – šljunak, pijesak i tehničko-građevinski kamen, koji su osnovni neobnovljivi resursi koji se koriste u građevinarstvu),
• sve strožiji propisi o zaštiti životne sredine, koji nalažu pravilno upravljanje građevinskim otpadom,
• poteškoće pri pronalasku lokacija za nova odlagališta građevinskog otpada,
• cijena sadašnjeg odlaganja otpada.

Nastavlja se.