Intervju sa Merimom Šahinagić-Isović, redovnom profesoricom na Građevinskom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić", Mostar, Bosna i Hercegovina.

1/3 - Prvi dio.

1.      Kažite nam nešto o sebi

Moja uža specijalnost istraživanja u polju građevinarstva, je oblast građevinskih materijala i konstrukcija. Posljednju deceniju posebno sam zainteresovana za istraživanja iz oblasti trajnosti konstrukcija, te sam jedan od prvih nastavnika u BiH koji održava nastavu iz predmeta Trajnost i održavanje konstrukcija. U okviru te oblasti izučavam aspekte energetske efikasnosti kod postojećih i novih objekata, te životni ciklus objekata i materijala. S kontekstu te problematike objavila sam knjigu "Elementi održivosti okolinskih infrastrukturnih sistema", u kojoj sam jedan od autora. Jedan dio je u potpunosti posvećen tematici trajnosti konstrukcija.

Novi trendovi u građevinarstvu su usmjereni na istraživanja upotrebe nus produkata iz industrijske proizvodnje (otpada), kao dodataka pri proizvodnji kompozitnih materijala i njihovih komponenti. Stoga, ja i moj tim posljednjih godina se bavimo eksperimentalnim istraživanjima lokalnih nus produkata, kao dodataka u malterima i betonima. Iz tog istraživanja proizašla je moja posljednja knjiga "Primjena crvenog mulja u građevinarstvu", koja tretira problematiku ovog otpadnog materijala i njegovu primjenu.

2.      Koji su trendovi u industriji građevinarstva

Poslijednjih godina kriterij održivost ulazi u građevinarstvo i intezivno se razvijaju metode za njihovu jednostavnu i standardiziranu primjenu u praksi. Taj pristup nalaže uvođenje održivosti već u fazi projektovanje konstrukcije i u izboru materijala. Teži se optimizaciji u tri dimenzije, istovremeno se se razmatra ekološki, ekonomski i društveno-kulturni aspekt. Održiva gradnja je od iznimnog značaja za održivi razvoj uopće, zbog velikog uticaja građevinske industrije na pojedinca i društvo u cjelini. Održivost se definira kao mjerljiva veličina, razvojem metoda za analizu održivosti.

Razvijen je veliki broj metoda za analizu odživosti građevinskih materijala i građevinskih konstrukcija. Jedna od metoda  koja se upotrebljava za određivanje uticaja proizvoda ili građevine (kao proizvoda građenja) na okoliš je analiza životnog ciklusa (life cycle analysis - LCA). LCA analiza, definirana ISO 14000, obuhvata nekoliko koraka u okviru kojih se analiziraju i opisuju svi procesi koji se odnose na proizvod koji analiziramo. Uz procese proizvodnje posmatranog proizvoda, potrebno je uključiti i sve povezane procese koji mu predhode, kao i procese koji su njihova posljedica. Budućnost održivog građenja i građevina je zakonodavno razmatranje kriterija održivosti.

3.      Izazovi i prilike u industriji građevinarstva

Građevinarstvo predstavlja najstariju i najznačajniju granu tehnike. Kao veoma značajan segment razvoja privrede svake zemlje u svijetu, građevinarstvo je jedan od glavnih pokazatelja razvitka i prosperiteta društva, te privlači veliku pažnju analitičara.

Građevinarstvo, kao pokretačka privredna grana, danas je najveći potrošač različitih vrsta materijala, a samim tim i jedan od najvećih proizvođača otpada. Građevinski otpad treba prepoznati kao prioritetan problem za rješavanje.

Građevinski otpad, prema definiciji, predstavlja otpad koji je nastao prilikom izgradnje građevina, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina, te otpad nastao od iskopanog materijala, koji se ne može bez ponovne obrade koristiti za građenje građevine zbog koje je nastao.

Građevinski otpad nastaje, najvećim dijelom, uslijed rušenja objekata, a razlozi rušenja nekog objekta mogu biti različiti. Uslijed potrebe za modernizacijom centralnih gradskih zona, često se vrše temeljne rekonstrukcije objekata, pri čemu se dotrajali objekti, ili objekti koji će promijeniti svoju namjenu, najčešće, djelimično ili potpuno ruše. Takođe, zbog degradacije u toku vremena i ograničenog eksploatacionog vijeka (starenje i dotrajalost objekta), mnoge objekte potrebno je zamijeniti novim, tehnički i ekonomski povoljnijim rješenjima. Nastali otpadni građevinski materijal se uklanja sa tih lokacija, te odlaže na deponije. Još jedan vid nastanka ove vrste otpada je uslijed brojnih razornih katastrofa, kako prirodnih (zemljotresi, poplave, požari), tako i vještačkih (ratovi, teroristički napadi). Nakon takvih pojava, neminovno je raščišćavanje ruševina i uklanjanje otpadnog građevinskog materijala.

Razlozi za potrebu povećanog iskorištavanja građevinskog otpada su višestruki:

• saznanje o ograničenim prirodnim resursima i potrebi racionalnog korištenja onoga čime se raspolaže (prirodni agregati – šljunak, pijesak i tehničko-građevinski kamen, koji su osnovni neobnovljivi resursi koji se koriste u građevinarstvu),
• sve strožiji propisi o zaštiti životne sredine, koji nalažu pravilno upravljanje građevinskim otpadom,
• teškoće pri pronalasku lokacija za nove deponije građevinskog otpada,
• cijena sadašnjeg odlaganja otpada.

Nastavlja se.